Lako je da u ovom slučaju potištenost, umornost oslabi u duši svaku iskrenu želju težnje za Bogom, ili ako ne želju, da oduzme svaku stvarnu učinkovitost volji koja bi se morala zauzimati na tom putu. Tako je lako također da se posvećena duša nakon izvjesnog vremena zadovoljava onim što čini, da prihvaća život takav kakav dolazi, nastojeći ne griješiti, nastojeći učiniti ono malo što okolnosti od nje traže, što okolina, ljudski odnosi traže. Ali je nužno da duša, više od toga, želi težiti Bogu odlučnim naporom ljubavi, ozbiljno se zalažući ići za Isusom do smrti na križu. O tome kako to postići govori ova knjiga.

Danas mnogi ljudi imaju teškoća s vjerom. Oni misle da je vjera "nešto što se ne može tako točno znati". Ostali su, pak, pod dojmom da moraju vjerovati u ono što im Crkva propisuje. A to im je mrsko. Željeli bi vjerovati u ono što odgovara njihovu srcu. Drugi opet povezuju vjeru s vjerskim sustavom, krutom dogmatikom koju se mora slijepo slijediti. Pri raspravama o vjeri zamjećujem kako mnogi više ne žele imati ikakve veze s njom. Tvrde da ne žele vjerovati. Drugi kažu da bi željeli vjerovati u nekakvo više biće, ali im sve to što Crkva propovijeda kao vjeru nije baš po volji. U ovoj knjižici ne bih htio uvjeravati čitatelje da moraju vjerovati pod svaku cijenu. Htio bih se svjesno obratiti ljudima koji traže i pokazati im put kojim se vjera može i vidjeti. Pritom ne inzistiram daje to jedino moguće stajalište. Ponajprije bih htio pokazati put k vjeri koji je mnogima pomalo stran.